Za kraj ovog divnog waffle tjedan odabrala sam, a što drugo nego čokoladu :) Pošto je čokolada dosta jaka preporučam svježe voće uz ove waffle. Naravno to može biti i neki voćni umak, npr. miksane maline ili jagode.

Opet jednostavna priprema, gdje se u klasičnu smjesu dodaje kakao :)


Sastojci za 2-4 osobe:

175 g brašna
prstohvat soli
prstohvat praška za pecivo
pola pakiranja Instant kvasca
310 ml toplog mlijeka
60 g maslaca
1 jaje
4 žlice kakaa


Priprema je jako jednostavna. Spojite sve suhe sastojke u posudu. Mlijeko i maslac stavite na laganu vartu i pustite da se malsc rastopi i mlijeko postane toplo. Pazite da ne postane prevruće jer se inače neće razviti kvasac. Kad se maslac rastopio dodati jaje i dobro pomiješati.

U sredini suhih sastojaka napraviti rupu i prelijati mješavinu maslaca i mlijeka. Dobro pomiješati i ostaviti na toplom mjestu najmanje pola sata - do 2 sata. Pustite da se kvasac razvije :)

Kad se lijepo diglo dodati kakao i pomiješati špatulom ili ručnom mješalicom.

Upalite svoj aparat za waffle i pustite da se zagrije. Smjesu stavite u aparat i poklopite. Pecite dok ne dobi lijepu zlatnu boju.

Ja sa prelijala medom i naribala bijelu čokoladu koja se divno rastopi na još toplim wafflima :)

 
Ovo niste ocekivali? :) e pa moram priznati da mi je ovob bila najdraza verzija tog dana kada sam isprobavala :)

Savrsena kombinacija za dorucak ako niste ljubitelj slatkog. od sireva i salama mozete kombinirati najdraze, ja sa za ovo radila klasiku -sunka sir :)

Uzela sam opet recept sa kvascem jer mi bolje odgovara ali i ovdje mozete  koristiti bezkvasni recept :)


Sastojci za 2-4 osobe:

175 g brašna
prstohvat soli
prstohvat praška za pecivo
pola pakiranja  Instant kvasca
310 ml toplog mlijeka
60 g maslaca
1 jaje


 Priprema je jako jednostavna. Spojite sve suhe sastojke u posudu. Mlijeko i maslac stavite na laganu vartu i pustite da se malsc rastopi i mlijeko postane toplo. Pazite da ne postane prevruće jer se inače neće razviti kvasac. Kad se maslac rastopio dodati jaje i dobro pomiješati.

U sredini suhih sastojaka napraviti rupu i prelijati mješavinu maslaca i mlijeka. Dobro pomiješati i ostaviti na toplom mjestu najmanje pola sata - do 2 sata. Pustite da se kvasac razvije :)

Upalite svoj aparat za waffle i pustite da se zagrije. Na smjesu koju ste stavili u aparat dodajte naribanu šunku i sir te na to dodati još manju količinu smjese da se sve ne zalijepi za aparat. Peći dok ne dobi lijepu zlatnu boju i poslužiti tople sa malo tabasca ili ketchupa :)

 
Kad sam stavila prvu sliku waffla na Facebook stranicu bloga napisala sam da tražim recept za hrskave waffle, i našla sam ga u prvom ovotjednom postu, vi ste napisali da više volite mekane waffle :) Tu s ejavila i moja prijeteljica Marija te mi dala obiteljski recept za mekane waffle koji oni koriste i za američke palačinke.

Također, veliki plus ovog recepta je da ne morate čekati da se kvasac diže nego odmah čim složite smjesu možete krenuti na pečenje.


Za 2 osobe ( za više samo duplicirati sastojke)

2 jaja
2 žlice šećera
2 žlice ulja
2 žlice mlijeka
6 žlica brašna
pola pakiranja praška za pecivo


Priprema je kao i kod prethodnog recepta vrlo jednostavna jer sve sastojke jednostavno pomijesate i od njih napravite smjesu. Ne treba im ni stajanje ni dugo cekanje vec odma mogu u pekac.

Pekac zagrijte i dodajte par ylica smjese te zatvorite. Ja sam se dugo mucila sa kolicinom, i uvijek sam stavi previse tako da manje je vise!


Ovo je dobar recept i za klasicne američke palačinke ako nemate pekač za waffle. Kao sto sam napisala u prethodnom postu, s čime cete ih posluziti je samo na vama. Ja sam u ovom slucaju uzela nutelu i voce.

Moram priznati da sam vise ljubitelj waffli sa kvascem jer daju lijepu hrskavu povrsinu i iznutra su socniji nego ovi iz ovo posta. Ovi su mekani, ali isto tako fini.



Kad ste me na Facebook stranici bloga prije nekog vremena pitali da li imam dobar recept za waffle žalila sam se da nemam aparat. Zato su moji divni kolege sa posla nabavili jedan i dali mi na korištenje.

Aparat je stigao i trebalo je samo isprobati par verzija recepta. Za prvi puta odlučila sam se za klasičan recept sa kvascem. On čini waffle hrskavima izvana i kremastima iznutra. Još ako spojite sa voćem ili preljevom  po želji imate genijalan doručak ili većeru ili užinu ili bilo koje vrijeme :) :)


Sastojci za 2-4 osobe:

175 g brašna
pola pakiranja Dolcela Limun šećera
prstohvat soli
prstohvat Dolcela praška za pecivo
pola pakiranja Podravka Instant kvasca
310 ml toplog mlijeka
60 g maslaca
1 jaje


Priprema je jako jednostavna. Spojite sve suhe sastojke u posudu. Mlijeko i maslac stavite na laganu vartu i pustite da se malsc rastopi i mlijeko postane toplo. Pazite da ne postane prevruće jer se inače neće razviti kvasac. Kad se maslac rastopio dodati jaje i dobro pomiješati.

U sredini suhih sastojaka napraviti rupu i prelijati mješavinu maslaca i mlijeka. Dobro pomiješati i ostaviti na toplom mjestu najmanje pola sata - do 2 sata. Pustite da se kvasac razvije :)

Kako je ovo post o klasičnim wafflima, ja sam ih odlučila spojiti sa borovnicama i medom iz proizvodnje mojih roditelja :) Ako trebate domaći med javite se na mail justcakegirl@gmail.com



Upalite svoj aparat za waffle i pustite da se zagrije. Na smjesu koju ste stavili u aparat dodajte par borovnica i poklopite. Peći dok ne dobi lijepu zlatnu boju.

Na još tople waffle dodati med i svježe borovnice i uživati. Ovo je hrskava verzija waffla, moja najdraža. Kroz tjedan dolazi još par verzija pa pratite blog i ako mislite isprobati i dijeliti na društvenim mrežama stavite #justcakegirl ili #justcakegirlwaffels



p.s. za tjedan waffli smo se odlučili u pravo vrijeme jer od danas u Lidlu možete kupiti pekač za waffle :) :) 


Jedna nedjelja i želja mog dragog za čokoladom inspirirala me da napravim nešto brzo i bombastično. Barem su tako komentirali moji kolege na poslu kad su probali. Maline su tu da malo razbiju količinu čokolade te da osvježe nepce :)

U roku dva sata možete napraviti, ispeći, ohladiti i pojesti cijelu tortu :)

U nastavku potražite recept :)


Za kalup 20 cm:

170 g maslaca
160 g šećera
2 jaja
200 g brašna
15 g Dolcela kakao u prahu
160 g kiselog vrhnja
160 g rastopljene čokolade
prstohvat soli
1 žličica Dolcela praška za pecivo

Glazura:

100 g čokolade
50 ml Dolcela Šlag5+


Zagrijati pećnicu na 160 stupnjeva. Maslac i šećer miksati dok se ne spoje te dodati jedno po jedno jaje. Sve suhe sastojke prosijati te naizmjenično sa kiselim vrhnjem i rastopljenom čokoladom dodati u maslac i nastaviti miksati na srednjoj brzini.

Kalup od 20 cm pripremiti tako da na dno stavite papir za pečenje te cijeli kalup premažete maslacem. Nakon toga posipati kakaom da sav maslac bude pokriven.

Smjesu istresti u kalup i poravnati žlicom ili špatulom. Peći na 160 stupnjeva 50 minuta. Provjeriti čačkalicom da li je pečeno.


Izvaditi iz kalupa i ohladiti. Staviti na tanjur za posluživanje. Za preljev zagrijati Dolcela Šlag5+ i prelijati preko nasjeckane čokolade. Dobro promiješati i prelijati preko torte.

Ukrasiti voćem po želji, maline ili jagode se odlično slažu sa čokoladom :)






Nakon vrućina napokon je stiglo osvježenje pa samo nedjelju proveli doma snimajući nove postove za blog pošto se bliži moj godišnji odmor. Sljedeći tjedan u ovo rijeme bit ću u mojem divnom Varaždinu družeći se sa obitelji i prijatlejima i moram priznati da sam jaaako uzbuđena.

Pošto dolazim u vrijeme Špancirfesta bit će puno slika stoga me pratite na Instagramu pod nadimkom @justcakegirl ili na Facebook stranici bloga.

Ovaj jednostavni recept za fine i brze krekere odmah sam zavoljela i odlučila podijeliti sa vama. Našla sam ga na YouTubu kanalu POPSUGAR Food kojeg pratim već dugo te sam mjere prilagodila u grame da vam bude lakše!


130 g brašna
60 g maslaca
225 g cheddar sira
malo soli (po želji, ja sam izostavila)
2-3 žlice hladne vode



Ako kupite cheddar sir u komadu možete ga naribati, kako je moj ribež nestao morala sam sjeckati na sitne kockice. Staviti u posudu gdje mijesite. Narezati maslac na manje kockice te dodati u sir . Pomiješati malo soli sa brašnom i zajedno sa sirom i maslacem mijestiti dok se ne spoje svi sastojci te dodati 2-3 žlice hladne vode da se tijesto poveže. Oblikujte u kuglu te omotajte folijom.

Pustite da odmara 20 minuta u hladnjaku.


Dalje je vrlo jednostavno :) Tijesto razvaljati na tanko te kalupom po želji (ja sam uzela svoj Wilton 6B nastavak) izrezivati izrezivati keksiće te ih staviti na pleh pripremljem papirom za pečenje.

Peći na 160 stupnjeva cca 10 minuta dok ne porumene. Spremni su za konzumaciju - ODMAH! :)

Kod same pripreme keksića možete dodati začine po želji (npr. Origano, crvena paprika ....) ili čak sezam i mak :) Igrajte se sa kombinacijama! Ukoliko isprobate recept i dijelite na društvenim mrežama stavite tag #justcakegirl :)


Jedan od vodećih portala u hrvatskoj na području putovanja odlučio se povezati sa Just Cake The Cupcake i otkriti nam neke od svojih food favorita "on the road" :)

Ako ste među onima koji još nisu čuli za ova divne Manijake pronađite ih na sljedećim linkovima:

Vikend Manijaci Web
Vikend Manijaci Facebook
Vikend Manijaci Instagram

U prvom članku na blogu posjetili su Zagreb i novu poslovnicu Good Food-a u Teslinoj ulici te nam dali svoje osobne dojmove. Moram priznati da su svi manijaci moji dobri prijatelji te mi je drago da su mi dopustili da i ja budem dio njihovom svijeta :) Tako da Saša i Marko, dobrodošli na Just Cake the Cupcake :)


Moram priznati da nisam čovjek od brze hrane. Na izgled se to možda tako i ne bi dalo zaključiti, no zaista, radije jedem domaću kuhanu hranu za koju znam odakle su stigle namirnice, ili biram restorane gdje sam siguran da je klopa vrh. Nije da ne jedem šrot hranu, ali ono – izbjegavam.

Tako smo Marko i ja prošli tjedan uhvatili vremena i konačno posjetili Zagreb u potrazi za nekim novim inspiracijama za naše tekstove, i naravno, negdje na pola puta smo ogladnjeli. Kamo ćemo? Što ćemo? Tad sam se sjetio da sam negdje na netu pročitao o super mjestu u Teslinoj gdje prave zaista vrh hamburgere. Idemo! Marka ne treba posebno nagovarati kada je hrana u pitanju, bitno da se jede u što većim količinama.

Stigli mi u Good Food, kad ono, shvatim da sam tu već bio nekad davno jeo neku salatu. Nije da mi je ostala u sjećanju, al ajde. Ulazimo unutra i već sam prvi dojam je bio i više nego pozitivan. Vidi se da je interijer nanovo osvježen, i moram priznati da me se zaista dojmilo. Pogotovo prostor iznad samog “šanka” koji je osmišljen u “eko” i “healthy” stilu koji prati i sam jelovnik.




Znam koliko je teško biti kreativan pri spajanju nekih nezdravih, stereotipnih jela sa zdravim, ali Good Food s tim nema problema. Sve je u namirnicama, to znam jer radim u hotelu u kojem smo odlučili maknuti sve “ne zdrave” dobavljače, i sve namirnice za čak 8 restorana dobavljamo od malih, lokalnih proizvođača (čak njih 23). To je zakon jer samim time imamo svježe, ukusne namirnice kontroliranog podrijetla. Ovdje sam već počeo shvaćati filozofiju i koncept ovog “fast fooda”.

Ponuda je ok. Nema previše (što je dobro jer ne moraš birati pola dana), niti premalo. Taman. Mi smo naravno pohrlili na onaj najveći burger (znamo da je najveći jer je jedini s 200g mesa), sjeli za visoki stol i čekali. Nismo čekali dugo, 3-4 minute maksimalno. Burger koji smo dobili bio je zaista fora izgleda (čitaj savršenog), a poslužen je na costum made drvenim daskama za rezanje.



Dakle, kako bi najbolje približio kakvi burger je to bio, moram navesti usporedbu sa standardom. Neka ovaj put standard bude Big Mac iz McDonald’sa. Svi ste ga jeli, svi znate kakvi je i kako izgleda. King of BBC, burger koji smo naručili bio je podosta veći, neusporedivo ukusniji i barem 5 puta sočniji od Big Maca. Kad bi davali ocijene od 1 do 10, Big Mac bi bio sredina s tek 5, a King of BBC bi dobio 9. Zašto 9? Zato što još uvijek nismo probali sve burgere ovog svijeta, pa ne možemo dati odmah najvišu ocijenu.

Sve u svemu, ovo mjesto svakako morate posjetiti. Dobar tek!


Pišu: Vikend Manijaci - Saša Vugrinec
Na Facebook stranici bloga pitala sam vas koja slastica je vaša bolna točka i voljeli bi vidjeti mene da isprobam. Većina vas napisala je Mađarica, i tu ste me ulovili nespremnu, jer i ja sama se bojim Mađarice. Moja draga kolegica Nikolina sa bloga The Slice of Life ima savršen recept za mađaricu te vas sve rado preusmjerujem na njezin blog što se toga tiče. Kad skupim hrabrosti, možda tamo oko Božića, i ja krećem u akciju :)

Zato sam se potrudila isprobati drugi predloženi recept, po preporuci Anite Mišak, a radi se o Magic cake ili magičnom kolaču koji od jedne smjese sam sebi napravi podlogu, kremastu sredinu i koru :)

U traženju recepta uputila sam se na YouTubu i kod mojih najdražih foodija SortedFood našla i video i recept. Prilagodila sam ga veličini za kalup 20 cm pa pogledajte kako je ispalo u nastavku :)


Za kalup 20 cm:

2 jaja
1 žličica limunovog soka
75 g šećera
55 g maslaca
60 g brašna
240 ml mlijeka
sjemenke pola mahune vanilije ili mljevene vanilije (koristiti će i ekstrakt)
korica jednog limuna ili naranče


Bjelanjke odvojiti od žutanjka i sa žličicom soka od limuna izmiksati u čvrsti snijeg. Žutanjke pomiješati sam šećerom i vanilijom te ručno izmiksati.

U tu smjesu dodati rastopljeni maslac i koricu limuna te povezati. Nizmjence dodavati brašno i mlijeko te povezati .

Pećnicu zagrijati na 160 stupnjeva.


Na gornjoj slici možete vidjeti kako smjesa izgleda kad spojite bjelanjke i smjesu od žutanjka. Pomiješajte lagano špatulom. Izgledati će jako tekuće ali ne brinite se, bit će savršeno.

Bilo bi najidealnije kad bi pekli u vatrostalnoj posudi koju ste lagano premazali maslacem. Ja sam koristila metalni četvrtati kalup koji sam nabavila kod Cukermanija te sam ga premazala maslacem i oblozila papirom za pečenje da ga kasnije lakše izvadim.

Peći na 160 stupnjeva u mojem slučaju 20 minuta, ako radite duplu porciju u većem kalupu trebat će vjerojatno cca 50 minuta pečenja.

Pečeno je kad gornji dio porumeni, ali sredina je još uvijek u pokretu ali ne tećuća. Treba biti čvrto na dodir. Ohladiti kompletno i rezati na kocke.


Odlučila sam se za mali dodatak pa sam na cca 50 g karameliziranog šećere bacila par komada narezane nektarine da se malo zapeku i poslužila sa hladnim kolačem :)



Nisam prva blogerica koja je ovo isprobala pa istu verziju možete naći i kod Cutie and Pie te u čokoladnoj verziji kod M's Bakery :)

Ukoliko se odlučite isprobati te dijelite vaše slike na Facebooku i Instagramu koristitie tag #justcakegirl i #justcakegirlmagic :)
Svake godine imala sam priliku u maminom vrtu pokupiti previne velike i sočne kupine. Ove godine nažalost to nije slučaj ali zato ih ima hrpa za kupiti : i moram proznati da su stvarno fine jer svo voće koje ovdje kupujemo dolazi od lokalnih proizvođača.

Pošto sam kolegama sa posla obećala da ću im donijeti na probu moje famozne muffine i cupcakese bila je idealna prilika daa ih iskoristim :) 



113 g maslaca
115 g šećera
1 Dolcela Limun šećer
2 jaja
200 g brašna
1 žličica Dolcela praška za pecivo
malo soli
200 g kupina i borovnica (miješano)
120 ml mlijeka


Omekšali maslac miksati oko 2 minute te mu dodati šećer te nastaviti miksati cca 3-4 minute. Kad se lijepo sve spojilo dodati limun šećer te jedno jaje. Nastaviti miksati i dodati još jedno jaje. Dok se jaja miksaju spojiti brašno, sol i prašak za pecivo.

Naizmjenično u smjesu od jaja dodavati mlijeko i brašno te miksati dok se ne spoji.

Ručno dodati borovnice i kupine i lagano ih špatulom umiješati u smjesu. Paziti kod miješanja da se borovnice i kupine ne slome pa da smjesa nebude ljubičasta :)


Puniti kalup za muffine do vrha i staviti u zagrijanu pećnicu na 180 stupnjeva. Peći cca 20 minuta dok lagano ne porumene ili napravite test čačkalicom :) 


Kad su pečeni malo ohladiti i uživati :) Ukoliko želite malo više ukrasiti i dodtim im kremu možete napraviti kao i ja ganache kremu te ih premazati i ukrasiti svježim kupinama. 

Recept za ganache kremu možete vidjeti na ovom linku



Ukoliko se želite dodatno inspirirati receptima za kupine pogledajte sljedeće recepte:

Blue suede shoes cupcakes



Ovo pitanje mi u zadnje vrijeme postavlja jako puno mojih čitatelja. Ne samo meni već i mojim kolegicama food blogericama. I prva stvar koja odgovorim je da ja nisam počela pisati blog sa ciljem da od toga zarađujem. Ni u ludilu nisam mislila da je to moguće. Tada, kad sam ja počela pisati prije cca 6 godina to još nije bilo moguće.

Situacija se počela mijenjati sa pojavom Fashion/Beauty blogova u Americi i Velikoj Britaniji koji su "blog" prebacili na neku drugu razinu i počeli sklapati razne suranje sa brendovima, osnivati vlastite kolekcije i naplaćivati objave svojih postova. Tko barem malo prati Fashion industriju zna koliko rasprava i negodovanja je bilo oko toga kad su na NY Fashion Weeku u prvim redovima sjedili utjecajni blogeri kao što su Chiara Ferragni ili BraynBoy dok su modni urednici ili kritičari bili dio drugih redova. Dogodilo se ono što nitko nije zamišljao, blogeri su postali utjecajniji od novinara, časopisa, televizije itd.

Razlog tome? Ljudi nekako više vjeruju osobi s kojom se mogu povezati jer ne radi za veliku korporaciju nego piše svoje mišljenje. Tu dolazimo do jedne stvari koja povezuje Chiaru, Bryana i mene. Svi smo počeli pisati blog iz ljubavi prema tome što radimo - bila to hrana, moda ili kozmetika.

Pošto je njihovo tržiše drugačije, tako je uspješnost bila drugačija da se tako izrazim. Food blogovi su postali popularniji u zadnjih par godina, dok moda i kozmetika idu već duže vrijeme. Iako je američko tržište moje tržište iz snova mogu reći da sam ja uspjela u našoj maloj zemlji nešto napraviti od svojeg bloga.

Ponavljam se, nikad mi nije bio cilj zarađivati. A sad ono šokantno. NI DANAS ne zarađujem od bloga iako je mišljenje javnosti i pratitelja skroz drugačije. Imam stalni posao, kojeg sam imala cijelo vrijeme od osnivanja bloga do danas (doduše u drugoj državi) te na taj način privređujem za svoj život.


Vama, mojim čitateljima, vjerojatno to skroz drugačije izgleda. Vidite svi da pišem za određene brendove, da sam ambasador KitchenAid miksera, da radim raznorazne radionice i svašta nešto.

Čast izuzecima, ali hrvatski portali i tiskovine jako puno puta kontaktiraju nas food blogere i očekuju da za njih napravimo recept, fotografiramo isti i napišemo članak a da za to ne nude niti da pokriju troškove sastojaka. Jer ja moram te sastojke kupiti, moram smisliti recept, moram fotografirati te moram pisati. A za to treba i puno vremena i novaca i na kraju krajeva živaca jer naravno postoje i raznirani kritieriji koji se moraju ispuniti.

U proteklih godinu dana počela sam na svaki upit odgovarati sa određenom svotom novaca koja pokriva sastojke, vrijeme i izradu recepta te niti jednom nisam dobila pozitivan odgovor da je netko spreman platiti za moj rad. Zbog toga već jako dugo niste od mene vidjeli neku suradnju sa portalima i novinama.

Ne kažem da tražim za svaku sitnicu novac, ali ako smo realni te novine i portali dobro zarađuju od reklama i prodaje te imam svo pravo tražiti naknadu.

Kao što sam rekla, čast izuzecima kojih ima jako malo na Hrvatskom prostorima. (znate koji ste ;)


Većina vas koji mi šaljete poruke u inbox ili na mail zanima kako sklopiti ugovore sa brendovima da dobite miksere, sponzorirane postove itd. Kako? Imam 3 osnovna savjeta za vas:

Posvetite se blogu, budite vrijedni i radite na tome da netko prepozna kvalitetu vaše rada. Naime, točno tim tokom je došla moj blogerska karijera. Kroz godine sam puno uložila u fotografije bloga, u dizajn bloga i na kraju krajeva u preko 300 recepata koji se nalaze na blogu.

Dragi moji, ne dolazi to sve preko noći kao ni ništa drugo u životu. :)


Drugi važan faktor su društvene mreže. One su besplatne i možete preko njih skupitit pratitelje te je veća mogućnost da će vas potencijalni klijent prepoznati. Ja osobno koristim 3 društvene mreže aktivno - Facebook gdje brojimo preko 10.000 lajkova, Instagram gdje nas ima preko 2800 te Twitter gdje brojimo preko 700 followera.

Treći savjet je - poradite na fotografijama. Jer na kraju krajeva, slika govori više od 1000 riječi - pogotovo u food svijetu. U današnje virjeme čak i mobiteli rade dobre fotografije. Otvorite Youtube i tražite raznorazne tutoriale za food fotografiju te ono najbitnije - FIND THE LIGHT tj. pronađite svjetlo. To znači da uvijek kad fotografirate to radite na svjetlu (kod prozora najbolje) da određeno jelo dođe do izražaja.


I na kraju odgovor na pitanje iz naslova posta. Koliko ja zarađujem od svog food bloga? Materijalno mogu reći da je moj najveći uspjeh to što me KitchenAid odabrao za ambasadora pa sam samim time i ja dobila jedan te vama poklonila jedan. Sve ostalo u ovih 6 godine nije nikako dovoljno da se samo od toga živi. Moguće da se to promijeni, ko bude javim se :D

U budućnosti stiže puno novosti na blog, svakim danom radim na novim idejama i receptima te se nadam da ćete i dalje ostati uz mene i pratiti moje zgode i nezgode u food svijetu :)

Pozdravlja vas vaša Just Cake Girl - Tihana :)