Kad pričam o nama govorim o osobi koja mi je najveća podrška i moj fan posljednjih 9 godina, moj B. Donijeli smo odluku racionalno, pripremali se mjesecima na sve što nas može dočekati, na to da možda neće sve ići po planu, na to da možda neću moći neko vrijeme peći kolače i pisati blog, da nećemo svoju obitelj i najbolje prijatelje vidjeti kad nam se poželi…bilo je trenutaka kada smo poželjeli odustati od svega ali svakodnevni razvoj događaja u Hrvatskoj tjerao nas je dalje i dalje u ovoj namjeri.
Oboje radimo od 18.-te godine i u očima nekih ljudi oko nas mi smo imali dobre poslove. On u državnoj firmi, ja u dobrostojećoj privatnoj firmi. Uvijek smo bili fer, uvijek smo radili onako kako nam je rečeno ali smo uvijek tražili nešto više što nažalost u Hrvatsko nismo mogli dobiti.
Kad pričamo o tome koliko nam je dovoljno za život uvijek razmišljamo o tome koliko puno radimo te želimo biti nagrađeni za taj svoj rad. To je nešto što se u Hrvatskoj rijetko događa jer uvijek nalazimo na nepravde, uvijek netko ima veze pa ima bolja primanja, uvijek netko manje radi pa opet ima bolji status jer, ponavljam se, ima veze.
8 punih godina radili smo oboje raznorazne poslove, neko vrijeme nismo za svoj rad dobivali plaće iako su vlasnici tih firmi bili visoko poziconirani političari, mislim da ni ja ni B. nismo u tih 8. godina bili duže od 3 mjeseca nezaposleni. Kupili smo auto, živjeli smo kao podstanara, pokušali uživati u svojim mladim godinama koliko smo mogli s obzirom na posao i financije,
Kako idemo stariji tako su se i naši prioriteti promijenili i shvatili smo da ako želimo jednog dana imati obitelj, stan, ušteđevinu i na kraju krajeva dostojanstvenu mirovinu moramo neke stvari promijeniti.
U firmama u kojima smo radili u Hrvatskoj smo se lijepo prijateljski pozdravili, odradili pošteno otkazne rokove i sve što se od nas tražilo, i to čak uz priliku da se tu i vratimo ako nam ovo ne upali 😉
Moram samo reći da u vremenu kad smo dali otkaz nismo imali niti stan, niti posao u gradu koji smo si odabrali. Ali imali smo prijatelje kojima dugujemo jako puno toga 🙂 Također, imali smo želju za poslom, želju da radimo i zaradimo kao i jako dobro znjanje jezika – njemačkog jezika.
Odlučili smo se za Stuttgart jer sam se ja na jednom putovanju zaljubila u ovaj prekrasan grad pun zelenila, ljudi iz cijelog svijeta i dobre volje 🙂 Na kraju smo završili u predgrađu, točnije u Plieningenu.
Uz životopise, molbe i preporuke na njemačkom jeziku krenuli smo napadati web stranice sa oglasima za posao. Nakon brdo odbijenica stigao je i prvi poziv na razgovor za posao. Ukrcala sam se kasno navečer u autobus sa jednim koferom i eto, nakon 12 sati vožnje i sat i pola razgovora imala sam posao. Nisam ni sama mogla vjerovati, Ovih dana počinjem raditi, kolege su ljubazni, ljudi u banci su ljubazni, ako nešto ne znam pitam i svi mi odgovore…..
Neću reći da je Njemačka obećana zemlja, ali moje mišljenje je ako znate jezik i želite raditi pokrenite se jer vam nitko neće sve ovo servirati na pladnju. Nitko neće vas zvati, i nuditi vam posao i stan. Napravite plan u glavi ako želite otići, pripremite se na sve moguće dobre i loše situacije jer vjerujte mi bit će ih. I bit će puno straha, bar je tako bilo kod mene.
Osjećala sam strah od novih ljudi, od novog grada, nove države….ali prešla sam preko tog straha jer znam da želim nešto više, nešto bolje za sebe i svoju obitelj.
I evo, sad sam tu….još malo i idem u stan koji smo iznajmili uz pomoć novog šefa, još čekam završne papire ali sve nekako ide svojim tokom.
Zasada je to to od mene…pokušavam pisati ovaj post već 3 tjedna i nikako. Nisam znala kako da osjećaje pretočim u riječi i nadam se da sam uspjela.
Ovo nije moje zadnje pisanje o životu ovdje, zato sam i napravila redizajn bloga gdje je sve sada malo preglednije i lakše za pronaći. Ukoliko imate još prijedloga oko dizajna pišite mi na Facebook stranicu bloga, u komentar ovdje ili na mail justcakegirl@gmail.com 🙂
Vidjet ćemo kako će se blog dalje razvijati, defintivno ostaje sve po starom osim činjenica da sam otvorila blog identičan ovom ali na njemačkoj adresi http://jctcdeutsch.blogspot.de/ na njemačkom jeziku pošto mi je to dugo bila želja.
Kad se smjestim stižu novi recepti na blogu, novi video recepti za YouTube kanal, neke nove suradnje i svašta nešto za sve vas.
Nadam se da ostajete samnom i dalje, iako nisam u Hrvatskoj 🙂
46 Comments
Naježila sam se 🙂
Sretno vam, zajedno ste jaci. Sve se moze :*
Hvala draga <3
čestitam na hrabrosti i želim vam sreću! 🙂 ja sam prije 4 mjeseca otišla 600 km dalje – ostala u RH,ali sam dosta teško prihvatila činjenicu da sam daleko od svog grada, obitelji i prijatelja. Još uvijek se privikavam, i nadam se da ću moći tako pozitivno razmišljati i iz svega izvući samo pozitivno i dobro 🙂
Treba vremena za privikavanje, ali i dopustiti si privikavanje i ne samo razmišljati o tome kako je doma već razmišljati o sebi i kako si poboljšati budućnost 🙂 sretno ti!
Svaka čast! Sretno!
Hvalaa :*
Draga, neizmjerno sam sretna zbog vas! Želim vam svu sreću i uspjeha, a najviše da to sve zajedno prođete s osmijehom na licu. :* <3
Sretno!!! 🙂
Hvala ti draga! :*
Bravo! Držim fige da vam se ostvare svi planovi i želje 🙂
ako se nađete u blizini <3 javite se :*
sretnooo! 🙂
Hvala!
I ja čestitam na hrabrosti i želim Vam puno sreće u novim avanturama! 🙂
Drage Zmaje <3 hvala vam!
Ova jedna ulica s kućama me jako podsjeća na jednom mjesto u Njemačkoj gdje sam radio i vjerujem da je predivno. Sretno obojima u novim pobjedama i neka vam se ostvare svi planovi koje ste naumili! 😉
🙂 hvala ti puno!
Puno srece, i cestitam na hrabrosti. Zelim da vam se ostvare svi planovi !
Hvala puno!
Puno sreće, hrabri ljudi <3
Kažu sreća prati hrabre 😉 hvala!
Želim vam sve najbolje, živite svoje snove 🙂
Hvala 🙂
Hrabar potez, ali definitivno podržavam tvoju odluku jer na žalost ovdje je sve baš tak kak si napisala i ne vidi se ni tračak svjetla na kraju tunela.
Želim ti uspjeh i dobar vjetar u leđa!
Hvala :*
Svaka čast na hrabrosti. Bojim se i posao promijeniti, a kamoli otići… Sretno i sigurno ćete uspjeti!
I mene je dugo bilo strah, ali dođeš do trenutka kad ideš na sve ili ništa – mi smo se odlučili na sve! Ali naravno podrška obiitelji i prijatelja puno je pomogla!
Zelim vam sve najbolje. Cestitam i na novom blogu, vjerujem da ces i u njemackom blogerskom svijetu uspjeti jednako kao i do sada. Radujem se tvojim postovima iz tvoje nove okoline. I jos nesto, vise nista nije daleko kako je nekad bilo 🙂
Hvala ti 🙂 to nam je misao vodilja bila, sve je sada bliže 😉
Hrabra i pametna odluka; zelim vam privikavanje sa sto manje problema. 800 km nije tako strasno; mozes doma kad god zazelis. Sretno!
Začas smo doma 😉 Hvala!
Sritno Tihana! 🙂
Hvala draga Lenka <3
Sretno ? ja ni dan danas nisam prežalila odluku da 1988. ne ostanem u Njemačkoj ?
🙁 svi imamo nekave odluke koje žalimo, ali eto….sve one vode nečem drugom, ja se nekako vodim sa onim "moralo je tako biti, sudbina" :*
Kako se povezati npr. s ljudima iz Kitchen aida i sličnim "proizvođačima" ili ljudima koji rade u raznim područjima slastičarstva pa onda pomažu food blogerima i poklanjaju im besplatne miksere itd.?
Hvala
Draga, nije to tako lako kao što se čini. Ako misliš pisati blog samo zbog toga da dobiš besplatne stvari vjeruj mi zaboravi na to. Blog je više od toga, zahtjeva puno ljubavi prema onome što voliš, puno odricanja i vremena provedenih u kuhinji, za fotoaparatom i laptopom. Vjerojatno te zanima kako sam ja došla do KitchenAid-a? Tako da su oni mene prepoznali u tom mom odricanju, radu i želji za pisanjem bloga. Zato, put pod noge i mikser na stol i počni pisati 🙂 sve dođe na svoje mjesto nakon nekog vremena. 🙂
Uopće nemam dojam da je to imalo lako. Pisala sam blog par godina, al meni nitko nije ništa poklanjao, a ti si nakon samo 5 godina ubola mikser!
Prije koju godinu sam odustala od toga svega jer, osim što to oduzima jaaako puno vremena, to je i jaaako skupo! Kako bi mi blog bio konkurentan, morala sam stalno kuhati nešto novo, npr. 3 godine nisam radila kolač koji volim, samo kako bih radila nove kolače, tj. kako bih imala nove materijale za blog. A kad je sezona nečega što svi obožavaju, ako sam htjela da blog bude konkurentan, onda sam morala i ja raditi jela s tim sastojkom, iako je u pitanju nešto što ne volim. Što se tiče kolača/jela s takvim nekim sastojcima koje ne volim, završavali bi i u smeću, jer kod mene to nije imao tko jesti. Meni je to bilo bacanje novaca.
Osim toga, događalo se i da mi neko jelo/kolač nije uspjelo pa nakon par sati provedenih u kuhinji, nisam imala što staviti na blog, jer ja nisam bila od onih koji i neuspjele stvari stavljaju na blog i onda tvrde da su super. Potrošila sam i novaca na opremu: fotoaparat, fensi skupi nož ra rezanje kolača itd. Sve sam podredila pisanju bloga.Očekivala sam da će mi se to u nekom obliku vratiti, al ništa od toga. U redu, nije meni nitko kriv što sam ja odlučila svoje slobodno vrijeme potrošiti na blog – to je samo moja pogreška.
A nisma niti očekivala da ćeš ti priznati da imaš neku vezu u kitchen aidu, elektroluxu itd. Fakat je zanimljivo kako je nekima trud nagrađen, a moj trud i novci koje sam potrošila na blog mi se nisu vratili. Ne namjeravam više pisati blog jer meni je to preskupo, a ništa ne dobivam natrag.
Sretno, jedva čekam da vidim koji ćeš sljedeći aparat dobiti.
Dobro dosli u DE.
Puno srece 🙂
Hvala :*
Čitam ovaj tekst drugi put i još uvek sam iznenađena u koliko detalja, misli i odluka sam se pronašla i prepoznala. I sama planiram prelazak u Potsdam krajem godine, sa mužemo (on je Nemac). Puno sreće, sigurna sam da ćeš uspeti da organizuješ svoj život baš onako kako želiš i zaslužuješ :).
Iako sama nisam bila sigurna u tekst, samo sam pisala što mi je bilo u glavi iz tog cijelog perioda…..i nisi jednia koja je reka da sam uspjela točno te emocije prenijeti! Sretno ti, vidjet ćeš sve će se posložiti….
Tihana svaka ti čast 😀
želim vam puno sreće i uspjeha u radu, a niti ne sumnjam da ćeš napraviti sve što si zamislila, glavu gore, hrabro :*
Sretno!
Ja se nadam naučiti jezik čim prije i također otići, jer ako je mogla moja baka prije 50 godina, mogu i ja. 😀
Srećno i samo napred!
Iako mi je uvek žao kada neko ode odavde jer svi smo na gubitku razumem svaki razlog zašto ljudi to čine. Svako traži svoju sreću i ja vam od srca želim da je nadjete. <3
[…] da smo imali više sreće nego pameti ? Sve promjene mogli ste popratiti u mojim postovima iz veljače i lipnja gdje sam se lijepo raspisala. Mnogi su mi rekli su da sam svojim promjena utjecala i na […]
Comments are closed.