Prije točno 3 mjeseca stigla sam sama u novi grad, novi stan, novu državu. Krenula sam raditi na novom radnom mjestu, upoznala jako puno novih ljudi. Kanije mi se pridružio i dragi i eto…sad su već prošla 3 mjeseca…. Posljednji post o preseljenju imao je jaku posjećenost, javilo mi se puno ljudi sa sličnom sudbinom kao i mnogo onih koje sam inspirirala da sami krenu u promjenu cijelog života.

Zato sam odlučila napisati mali update o tome kako je živjeti u stranoj državi, daleko od prijatelja i obitelji. Da sam sama ovaj post bi vjerojatno drugačije izgledao, ali ja imam veliku podršku pa moram priznati da i nije tako loše….

Naprotiv, uopće nije loše. Prvo što nas je šokiralo da samo 800 kilometara od naše Hrvatske postoji ovako organizirana država. Mentalitet ljudi se toliko razlikuje da se izgleda kao da živimo na drugom planetu. Naravno, ima dobrih i loših stvari ali većina se svodi na dobre.

Danas imam slobodan dan. Slobodan dan koji zapravo znači “slobodan”. Znači da te nitko ne zove s posla, svi poštuju tvoj slobodan dan i bez obzira kolika je gužva oni se toga drže. Imam sreću da radim u malom obitljskom hotelu i da imam tjedno 2 slobodna dana, Nisu uvijek subota i nedjelja jer je to ipak turiza ali mogu biti sigurna da ću ih dobiti. U Hrvatskoj sam ponekad radila 2 tjedna bez slobodnog dana, naravno bez da su ti prekovremeni sati bili plaćeni.

Prošla su 3 mjeseca kako radim ne samo na novom radnom mjestu nego i kompletno novi posao. Upoznajem ljude iz cijelog svijeta, surađujem u izradi menia za restoran, puno sam u kontaktu s hranom (vjerojatno najveći plus) i ono najbolje, kolege kad su shvatili da sam food bloger su izjavili da sam definitivno došla na pravo mjesto jer svu svi veeeliki foodiji i brinu s eo hrani sa puno respekta.

Polako učim raditi meni, računati namirnice, cijene i svašta nešto što će mi pomoći sa mojih planovima u budućnosti.

Moj B. još traži posao, ali 1.7. ako sve bude u planu počinje raditi sa genijalnim uvijetima pa se veselimo tome. Navodno bi Njemačka trebala ukinuti radne dozvode za Hrvatske građane i to bi nam jako dobro došlo. Ovdje ima posla na pretek, ali samo su rijetki spremni podnijeti zahtjev za radnu dozvolu jer proces dobivanja iste traje cca 6 tjedana. Ja sam tu imala sreće jer je moj šef bio spreman čekati.

Život ovdje nije jeftin, ali ako živite u paru i oboje ste zaposleni pa čak i na minimalcu može se lijepo živjeti ako uspoređujemo sa minimalcem u Hrvatskoj.

Prvih mjesec dana naplaćali smo se par kazni za parking, vozili jednosmjernim ulicama i sve to u neznanju i avanturi otkrivanja svakog kuta Stuttgarta.

Pronašli smo mali cafe gdje imaju finu kavu, našli mjesto gdje kupujemo špeceraj. Skužili smo da se povrće i jaja jako razlikuju od ovih u našim dućanima. Puno je okusa, boja i izgleda prirodnije. Isto se odnosi na voće.

Ja kao food bloger okružena sam tolikim mogućnostima, da nisam ne znam odakle da krenem. Osim mogućnostima, napokon imam i vremena da se posvetim razvijanju recepata i učenju fotografije da blog bude bolji i bolji te da vi budete još više inspirirani:)

Prošli su rođendani, prošao je majčin dan i prošli su blagdani. To su dani kad najviše poželiš da si doma i da se družiš sa obitelji i prijateljima. Prije cca tjedan dana kad smo dobili prinovu u obitelji nam je bilo jako teško jer nismo biti prisutni kod tako velikog događaja ali uskoro dolazimo pa će i to proći.

Bitno nam je da smo skupa, da svakodnevno otkrivamo nove stvari, nove destinacije i planiramo budućnost 🙂

Da me netko pita da li sam požalila, nisam, samo mi je žao da se nismo prije odlučili na taj korak.

Zato bi preporučila svima koji niste trenutno zadovoljni kojim tokom ide vaš život da malo pogledate oko sebe, da vidite koje su vam jače strane i da razmislite kuda vas sve to može odvesti.

Neće biti lako, dapače, bit će jako teško ali vjerujte mi u dubini vi ćete biti zadovoljniji i smireniji 🙂